Sudjelovanje privatnih ulagača u međunarodnoj trgovini bankarskim instrumentima.

Uvod

Najveće poteškoće u razumijevanju međunarodne trgovine bankarskim instrumentima koje će biti navedene u nastavku i, u pravilu, vjerovanje u postojanje takvih bankarskih transakcija proizlaze iz činjenice da se te transakcije obavljaju u strogoj tajnosti i povjerljivosti među institucijama uključeni. Velika većina banaka, kreditnih instituta i institucionalnih investitora, ali prije svega većina menadžera tih institucija, čula je nešto o postojanju takvih poduzeća, ali u nedostatku detaljnog znanja te informacije i priče dodijelite svijetu vila priče i nazivaju ih fantastičnim pričama. Opću procjenu ovih transakcija, čak i od strane stručnjaka, otežava činjenica da i države i državne institucije, kao i banke posebno uključene u ove transakcije, strogo i žestoko postoje takve transakcije u odnosu na strane. , kojem negiraju praktički svi privatni investitori. Stoga je sasvim prirodno da nema službenih i ozbiljnih predstavništava ove međunarodne trgovine bankarskim instrumentima kojima se može pouzdano pristupiti. Konačno, i posljednje, ali ne najmanje važno, dojam o tim transakcijama kao sumnjive mašte s kriminalnom supstancom pojačan je činjenicom da uistinu postoji velik broj gatara, sumnjivih špekulanata i jednostavno kriminalaca koji, posebno, potiču privatne ulagače na povremeno sumnjivi likvidni fondovi da to učine u velikoj mjeri. Da bi se osigurale visoke profitne marže, fondovi i vrijednosti koje se ne mogu prikazati normalnim ulaganjima, a koje zatim nestaju u nekim mračnim kanalima, obično zajedno s primateljima tih ulaganja.

U potpunoj suprotnosti sa ovom slikom koju velika većina profesionalno aktivnih ljudi u sektoru bankarstva, financijskih institucija i institucionalnih investitora ima o ovom području, stvarnost je takva da se takve transakcije svakodnevno obavljaju u nezamislivim razmjerima za normalnog promatrača. događalo se vrlo dugo i sigurno će se i ubuduće događati u bilo kojem određenom obliku. Svakog bankarskog dana u tjednu i godini ovim se bankarskim instrumentima trguje milijardama eura. To se događa u dobro promišljenim, urednim procesnim strukturama s jasno definiranim instrumentima i jasno definiranim glumačkim osobama i organizacijama. Ništa nije prepušteno slučaju i svaka pojedinačna osoba, kao i državne ili privatne institucije imaju svoje jasno definirane zadatke. Ovo je globalni trgovinski sustav koji nema izravne veze s kriminalnim radnjama i koji je zapravo relativno transparentan i vjerojatan. Kao što će se pokazati u nastavku, visoka razina osjetljivosti, složenost transakcija kao takvih, ali ne najmanje važno i ogromni iznosi kapitala koji se premještaju s tim transakcijama, zahtijevaju strogu vanjsku tajnost i povjerljivo postupanje s transakcijama između uključenih osoba i Institucije.

Za privatnog ulagača koji bi želio iskoristiti mogućnosti ove trgovine instrumentima za svoje interese, obično postoje velike poteškoće. Sustav i strukture ove akcije ne dopuštaju privatnom ulagaču potpuni uvid u cjelokupnost sustava kao i u specifičnu obradu različitih transakcija. Privatni investitor stoga mora imati sreće u određenoj mjeri kako bi uopće mogao doći u kontakt s osobama ili institucijama koje imaju tu priliku sudjelovati kao investitor u ovoj trgovini instrumentima s dostupnim kapitalom. Ako ti ljudi i institucije ozbiljno vode svoje visokoosjetljivo poslovanje, privatnim ulagačima mogu dugoročno staviti na raspolaganje samo dio specifičnih podataka jer bi ti podaci mogli pasti u pogrešne ruke. S druge strane, međutim, privatni investitori koji ne daju iznose čisto špekulativno u iznosu od fonda moraju dobiti određenu sigurnost da će u svakom slučaju uredno dobiti svoj depozit i minimalnu kamatu. To je utoliko važnije u ozbiljnim poslovnim odnosima, jer su iznosi pologa već znatni, koji obično nisu manji od 10 milijuna američkih dolara.

S druge strane, sve je veća potreba za priljevima privatnog kapitala, jer se ova međunarodna trgovina bankarskim instrumentima sve više širi i hitno ovisi o tom kapitalu privatnog investitora. Uz to, institucije i ljudi koji imaju funkciju stvaranja kapitala i prikupljanja kapitala izlaze iz sjene i sve više nude privatnim ulagačima izravnu i neizravnu zaštitu svog kapitala i očekivanog povrata na način koji ranije nije postojao u ovom obliku puta Has. I ovdje sve više utječu tržišni mehanizmi kapitalističkog natjecanja, koji u svakom slučaju imaju pozitivne elemente za privatne ulagače.

Za konkretno sudjelovanje privatnog ulagača u takvom međunarodnom trgovanju bankarskim instrumentima, ključno je da mu se, uz održavanje tajnosti i povjerljivosti, kao vrh ledenog brijega ponudi provjerljivo sredstvo osiguranja koje je uobičajeno u bankarstvu, a koje u velikoj mjeri štiti njegovu privatnu ulaganje. Međutim, uvijek ostaje da cijela uloga bitnih informacija o vrsti i opsegu ove trgovine kao i o ljudima i institucijama koji su uključeni mora ostati skrivena od privatnih ulagača, jer bi u protivnom cijeli sustav bio ugrožen.

& nbsp;

2. Terminologija

U međunarodnoj trgovini bankarskim instrumentima koriste se različiti izrazi, neki s istim, ali neki s različitim sadržajem.

Prvi tehnički izraz je pojam “bankarski instrument” ili “bankovni dokument” (engleski “instrument”). Riječ je o dokumentu ili dokumentu koji izdaje banka i koji sadrži financijsku obvezu banke, koja može, međutim, varirati.

Sljedeći je tehnički bankarski pojam “bankovna zadužnica”. Ovaj pojam također identificira različite vrste bankarskih instrumenata. Konačno, izraz “Jamstvo premijera” (PBG) koristi se nejasno, ali vrlo često, što nejasno opisuje sve vrste bankarskih instrumenata koje izdaju takozvane “premije banke”, tj. Također nejasno sročene “prvoklasne banke”.

Suprotno tome, izrazi „mjenice“ i „dokumentarni krediti“ imaju konkretniji i konkretniji sadržaj. Za potonju glavnu ulogu igra “Stand by akreditiv” (SLC), za koji ne postoji pravi njemački prijevod, ali koji bi možda mogao glasiti “Beistandskredit” ili “Stand by Credit”. Na kraju treba spomenuti i mjenicu.

U praksi su najvažniji kratkoročni “Stand by akreditiv”, koji je obično ograničen na jednogodišnje rokove, i “mjenice” s rokovima do 10 i 20 godina, koji su obično u suprotnosti na „SLC“ „Uključite kamatnu stopu koja je redovito oko 7,5% str. A. laže.

Za sadržaj i trgovanje ovim bankarskim instrumentima redovito se poziva na „Jedinstvene običaje i praksu za izdavanje dokumenata“ u izdanju „Međunarodne trgovačke komore“ (IHK), revizija iz 1993., ICC Publikacija broj 500; kratki obrazac ICC 500 )

Sve u svemu, važno je da postoje različiti pojmovi s različitim konceptualnim sadržajem, tako da u svakom pojedinačnom slučaju mora biti jasno određeno koji se dokument odnosi na koji sadržaj. Izraz “Obveznice premijera” ili “Jamstvo premijera” (PBG) jednostavno kaže da to mora biti obveznica koju je izdala prvoklasna banka.

3. Političke i ekonomske temelje

Daleko najvažnije otkriće za ovdje iznesenu trgovinu dvojako je: međunarodna trgovina odvija se gotovo isključivo u američkim dolarima, a uglavnom je pokreće, kontrolira i kontrolira američka vlada, posebno Federalne rezerve (FED). Kao jedina stvarna svjetska valuta, američki je dolar od izuzetne važnosti ne samo za svjetsku trgovinu, već podjednako i za sve ostale nacionalne valute, gospodarstva i financijske sustave. Isto se odnosi i na nadnacionalne sustave, kao što su B. Europska unija. SAD ne samo da ima težak i ponekad vrlo složen globalni zadatak, već i temeljni interes ne samo da ispunjava svoju zadaću u globalnoj mreži, već i štiti vlastitu zemlju i vlastitu valutu od vanjskih prijetnji, ali istodobno i iskoristite poziciju kao globalnu rezervnu valutu u svoju korist. To se može dogoditi samo u svjetskom mrežnom sustavu koji je daleko ne samo određen ekonomskim, prije svega kapitalistički orijentiranim maksimama i strategijama, već prirodno sadrži i izuzetno važne političke, posebice ekonomsko-političke komponente. To je tim više što se vrlo značajni dijelovi novčanica u američkim dolarima nalaze izvan SAD-a i ovdje predstavljaju značajan ekonomski faktor i faktor moći. U ovoj globalnoj moći i ekonomskoj konstelaciji koja se temelji na američkom dolaru, izvan SAD-a, europske zemlje i europski ekonomski blok igraju istaknutu ulogu. Samo iz tog razloga, vrlo bliska interakcija između SAD-a i europskih zemalja postupno se razvijala prije nekoliko desetljeća, a Švicarska se vremenom uspostavila kao jedno od glavnih trgovačkih središta, posebno u međunarodnoj trgovini bankarskim instrumentima.

Strateški ciljevi SAD-a su nekoliko vrsta i zasigurno se ne mogu uvijek međusobno jasno odvojiti ili povremeno pojaviti u paketu. Prvi je cilj održati američku valutu stabilnom iznutra i izvana i osigurati stabilnost. To rezultira drugim ciljem, naime dobiti novčanice u američkim dolarima koje su izvan SAD-a na neki način pod kontrolom i koristiti ih za vlastite ciljeve. Na kraju, treba spomenuti i treći cilj, a to je aktiviranje i korištenje privatnog kapitala u američkim dolarima za nacionalne i međunarodne, važne investicijske projekte širom svijeta.

Pri odabiru instrumenata koji će se koristiti za postizanje ovih ciljeva, pojavile su se različite, ponekad kontradiktorne strukture moći, ali i osnovne ekonomske konstelacije na nacionalnoj i međunarodnoj razini, koje su sve morale biti integrirane u funkcionirajući sustav. Cjelokupna složenost ovog zadatka, kakav je postojao jučer kao i sada i nastavit će se pojavljivati ​​iznova i iznova, ne može se ovdje prikazati. Osnovna konstelacija može se ocrtati na sljedeći način: SAD, sa svojim različitim vladinim organizacijama izvan svojih suverenih teritorija, mogu provoditi samo ograničene mjere u području novčanica i valuta. Ovdje koristite druge nacionalne i međunarodne organizacije, kao što su B. BIS (Banka za međunarodne nagodbe) u Baselu, pojedine državne središnje banke ili podrška državnih vlada i međunarodnih udruga poput njih. B. Europska unija ili zemlje G7. Međutim, svi ti instrumenti nisu dovoljni da potaknu ogromno i raznoliko privatno tržište kapitala u američkim dolarima izvan SAD-a, posebno u Europi, da osigura sredstva i, posebno, sudjeluje u ostvarenju različitih ciljeva.

Naročito se velike banke i institucionalni ulagači, kao uglavnom neovisni faktori moći, ne mogu potaknuti na suradnju dirigističkim mjerama. Daleko najbolji način da se velike banke i privatna imovina u američkom dolaru, koji nisu u javnom vlasništvu, surađuje je pružanje im dobiti i mogućnosti za razvoj kroz suradnju koja im inače ne bi bila dostupna. Upravo je to osnovna konstelacija međunarodne trgovine bankarskim instrumentima na osnovi američkih dolara. Važno je napomenuti da je ta suradnja u osnovi koncentrirana na najveće europske banke. Međutim, praktički je nemoguće općenito odrediti gdje se i s kojim sudionicima koji uzročno-posljedični odnosi pojavljuju u konkretnoj provedbi mjera i kako i na koje sudionike konstelacije moći utječu u određenom pojedinačnom slučaju. Suprotno tome, čini se važnim da postoje formalne procesne strukture s raspodijeljenim nadležnostima, koje u cijelosti određuju ovo trgovanje bankarskim instrumentima. S vremenom su se pojavile čvrste i općenito pouzdane procesne strukture i odgovornosti, koje se mogu ocrtati na sljedeći način:

Sjedinjene Države, koje uglavnom predstavljaju Federalne rezerve, daju velikim bankama mogućnost izdavanja vlastitih zadužničkih instrumenata s određenim dospijećem u valuti američkog dolara, koji su obvezujući za banku izdavateljicu. Ovisno o tome koji su ciljevi povezani s tim stvaranjem i korištenjem kapitala, to je kratkoročna (obično SLC-ova) ili dugoročna (dugoročno) (obično zadužnica) bankovna zadužnica s rokom trajanja obično godinu dana ili 10 do 20 godina. Izdavanje i trgovanje ovim bankovnim zadužnicama podliježe brojnim bitnim uvjetima:

Prvi je uvjet da te papire uvijek mora odobriti Federalne rezerve. To vrijedi i kada druge međunarodne organizacije, poput B. UN ili MMF iniciraju izdavanje takvih papira. Drugi vrlo važan uvjet, koji vodi samo aktiviranju privatnog sektora, jest da se ti papiri mogu izdavati samo ako je osigurano da će im se odmah platiti. Za ovo plaćanje nije moguće kreditiranje, stvarna valuta mora biti dostupna.

U vezi s ovim drugim uvjetom, treći je uvjet da banke nikada ne smiju koristiti vlastiti novac za izdavanje i trgovanje ovim instrumentima bankovnih zadužnica. To znači da kapital koji treba osigurati mora dolaziti izvana.

S obzirom na mnoštvo i veličinu ovih operacija stvaranja kapitala, velike količine dolara moraju se dosljedno rasporediti na organiziran način kako bi se osigurala funkcionalnost ovog sustava. Iz tih razloga, ali vjerojatno i iz razloga kontinuirane djelotvorne kontrole, aktivna je druga skupina tvrtki ili osoba koje osiguravaju kapital, neovisno o bankama emisijama. Oni zadržavaju pravo na organizirano sudjelovanje u izdavanju ovih radova: nositelji obveza. Ti davatelji kapitala, kojima SAD daje licencu i kontroliraju ih, imaju isključivu i odlučujuću funkciju na ovom takozvanom primarnom tržištu osiguranja kapitala prije stvaranja instrumenata i u skladu s tim neprestano nastoje prikupiti goleme iznose kapitala. Međutim, istodobno, oni imaju i posredničku funkciju u tome što, u svrhu daljnje upotrebe svog kapitala, nastoje i moraju nastojati prodati zadužničke instrumente koji postoje nakon uplate na sekundarno tržište. Na ovom sekundarnom tržištu banke su sada redom, obično velike banke, koje organiziraju kupnju i daljnju prodaju papira koji sada postoji. Tim bankama, kao i bankama emisijama, zabranjeno je otkupiti papir vlastitim novcem ili kapitalom, a zatim ga preprodati. Nije vam dopušteno ni tražiti financijere da sudjeluju u ovom programu.

Ni oni nisu samostalni, jer će se iznova i iznova dogoditi da banke izdavatelji na primarnom tržištu djeluju i na sekundarnom tržištu, ali onda s vrijednosnim papirima drugih banaka kao tržišnim sudionicima. Ti se papiri konačno prodaju u jednoj ili više faza institucionalnim investitorima koji ih dodaju u svoj portfelj.

Budući da se u svim okolnostima moraju izbjegavati transakcije s klijentima ili kreditne transakcije, a gore navedena pravila moraju se vrlo strogo poštivati, ali s druge strane, svakodnevno se moraju premještati strahovito velike količine kapitala kako bi se zadovoljile potrebe banaka izdavača ili institucionalnih investitora. proces donošenja odluka i protok sredstava od političko-ekonomske odluke SAD-a o odobrenom izdanju, kao i prethodno osigurana kupnja od strane nositelja obveze, do sekundarnog tržišta kupnjom papira od nositelja obveze putem prethodno organizirana preprodaja tih dokumenata kupcima uz odgovarajuću privatnu investiciju do kupnje papira od strane institucionalnih investitora.

Čak i organizacija svih ovih koraka zahtijeva visok stupanj pouzdanosti i pouzdanosti među uključenima i potpuno je neprikladna za masovno poslovanje s neiskusnim privatnim investitorima. Također je neprikladan za rad s velikim brojem banaka koje često nisu iskusne u međunarodnom poslovanju. U tom je pogledu logično samo ako su ove transakcije ograničene na ograničeni broj iskusnih banaka i krajnjih kupaca.

Podrazumijeva se da ove tvrtke mogu raditi samo ako sve uključene strane imaju financijski poticaj u obliku zanimljivih povrata u kombinaciji sa sigurnošću. U konačnici, svi koji su uključeni u ove mjere moraju zaraditi novac i istodobno biti sigurni da će ta poduzeća raditi dugoročno. U slučaju SAD-a i nekih drugih međunarodnih organizacija, fokus je svakako na osiguranju strategija i stvaranju kapitala za potrebno financiranje projekata širom svijeta. Ovi projekti, na pr. B. MMF ili UN nikako se ne mogu financirati državnim mjerama i stoga zahtijevaju upotrebu privatnih tržišta kapitala. Međutim, za sve ostale sudionike ta se ulaganja i sudjelovanje u ovom međunarodnom trgovanju bankarskim instrumentima isplaćuju. Donosni prinosi osiguravaju se na takav način da se papiri izdaju znatno ispod nominalne vrijednosti, a zatim se njima trguje korak po korak ili se tim papirima odobrava dodatni prihod od kamata za dulja dospijeća i na taj način omogućuje povrat. Koristi za banke koje su uključene, posebno na sekundarnom tržištu, ni u kojem slučaju nisu ograničene na zaradu od provizija. Vjerojatno je veća korist u tome što depozitom dobivate likvidnost izvan bilance, koju zatim možete koristiti protiv Federalne rezerve s dvoznamenkastim multiplikatorom kao osnovom za jeftine kredite, koje zatim plaćate po uobičajenim bankarskim kamatama. na trećem tražitelju zajma.

Sveukupno gledano, s vremenom se pojavila struktura transakcija koja je od iznimne važnosti za američku valutu kao vodeću svjetsku valutu i istovremeno za američki dolar kao centar za prikupljanje kapitala, ne samo za SAD, već i za cijeli svijet, za financiranje i bankarski sustav. S obzirom na složenost i osjetljivost političkih i ekonomskih zahtjeva i problematičnih područja, neophodno je da sve uključene strane drže strogu tajnu kako bi se zaštitio i dalje razvijao sustav. Nekvalificirana i neinformirana djelomična rasprava o pojedinim aspektima u javnosti bila bi izrazito štetna za sustav bez ikakvih korisnih učinaka.

4. Položaj privatnog ulagača u trgovini instrumentima

Iz gornjeg opisa ciljeva i strukture međunarodne trgovine bankarskim instrumentima na osnovi američkih dolara jasno je da institucije i osobe koje ne pripadaju uskoj skupini institucija uključenih u proces trgovanja, a prije svega privatni investitori , nemaju nijednu limenku i mogu obavljati neovisne funkcije u ovom sustavu. Zadaća privatnih ulagača ograničena je na osiguravanje kapitala koji se zatim koristi isključivo za kupnju i prodaju instrumenata bankovnih zadužnica. Zbog datog sustava, također nije moguće da privatni investitori, bez obzira na veličinu njihovog sudjelovanja u sustavu, imaju bilo kakav utjecaj, posebno da sudjeluju u odabiru dokumenata u području kupnje ili prodaje. Budući da iz razumljivih sigurnosnih razloga nije moguće obavijestiti privatnog ulagača o strukturi i kvaliteti odnosnih transakcija, on čak nije ni u stanju razumjeti vrijednost dotičnog ulaganja ili nadzornih mjera čak ni uz intenzivnije znanje pojedinca čimbenici za neovisno prosuđivanje. Svaki pokušaj pojedinačnih ulagača da steknu prisnije znanje o trgovanju svojim sredstvima osuđen je na neuspjeh i besmislen. Inače, također ćete naići na zid šutnje među ljudima i institucijama koji su stvarno sudjelovali.

Za privatnog ulagača, s druge strane, postoji osnovni interes osigurati povrat uloženog kapitala, primanje minimalnog povrata ili, ako ciljevi dobiti nisu povučeni, povlačenjem hitne kočnice i povlačenjem uloženog kapitala. To su legitimni interesi u svakom pogledu, koji također moraju biti zadovoljeni i koje danas moraju ispuniti ozbiljni ljudi i institucije koji preuzimaju kapital za upravu.

Prije svega, najvažnije je prodrijeti u vrlo veliko i neprozirno sivo područje navodnih trgovaca ili sudionika ove međunarodne trgovine bankarskim instrumentima. To nije lak zadatak, ali onaj koji se može riješiti. Da bi se definirale značajne strategije sudjelovanja sa stajališta privatnog ulagača, mora se shvatiti da uopće postoje samo dva ulaza za sudjelovanje u takvim programima. Jedna vrata su gore spomenuti nositelji obveza, koji uvijek traže kapital. Njihov financijski opseg i ideje reda veličine su koji počinju najranije od 100 milijuna američkih dolara, ali obično su veći. Ovih nekoliko nositelja obveza može predati predane obveze trećim stranama manjih dimenzija, ali još uvijek su potrebni vrlo veliki iznosi.

Drugi su ulaz trgovačke banke koje se nalaze na sekundarnom tržištu i kupuju svježe izdane papire od imatelja obveza, a zatim ih prodaju dalje. Ove trgovačke banke također imaju vrlo velik kapitalni zahtjev, ovisno o veličini trgovanja. Ali i ovdje su općenito potrebni iznosi kapitala od najmanje 10 milijuna američkih dolara kako bi uopće mogli biti uključeni u program trgovanja. Međutim, privatni investitor zapravo nema načina da izravno pregovara s nositeljem obveze ili trgovinskom bankom o sudjelovanju u takvom programu, jer obje institucije ni pod kojim uvjetima ne smiju oglašavati svoje aktivnosti i smiju poduzeti mjere samo ako privatni investitor pružio je ozbiljan dokaz o kapitalu na minimalnoj razini.

Ovu zadaću sada preuzimaju posrednici uzvodno s uspostavljenim odnosima s trgovinskim bankama, koji se nazivaju drugačije, ponekad trgovcima, povjerenicima, partnerima u zajedničkom ulaganju, upraviteljima programa itd. Upravo s ovom, nejasno definiranom tržišnom pozicijom ovih važnih posrednika Prirodno je da je vrlo teško razlikovati stvarne posrednike ili posrednike od velikog broja lažnih, a ponekad i kriminalnih elemenata. Tim više što je pogled na stvarnost vrlo često blokiran pretjeranim očekivanjima. Međutim, velika razlika između niskih depozita i visokih prinosa može se kvalificirati kao prilično siguran znak sumnjive poslovne prakse. Jer i ovdje vrijedi pravilo da što je veći doprinos, to su veće mogućnosti podjele dobiti.

Da bi se stvorila određena sigurnost uoči odabira kvalificiranih posrednika, u svim okolnostima treba u prvim raspravama inzistirati na tome da se nudi samostalan i transparentan program trgovanja koji sugovornik nudi kao partner ili menadžer programa zajedničkog ulaganja provodi se s poznatom glavnom bankom koja treba biti imenovana, a za privatnog ulagača odgovarajuće materijalne vrijednosne papire za povrat kapitala, povrat ili, u slučaju nevraćanja, uklanjanje supstance . S obzirom na ionako visoke profitne marže, razina očekivane dobiti nije čak ni presudna koliko sudjelovanje poznatih banaka i ljudi koji moraju izgubiti ime i reputaciju.

Ovdje je glavno što treba uzeti u obzir da su takvi programi trgovanja sastavljeni od velikog broja pojedinaca, na pr. T. moraju postojati različite bankovne zadužnice ako su u dužem vremenskom razdoblju, z. B. bi trebao trajati godinu dana. Svaka trgovina vrijednosnim papirima zahtijeva organiziranu kupnju i prodaju koja se obično obavlja istog dana. Svatko tko nudi godišnji program s najmanje jednom kupnjom i prodajom tjedno, ali obično s četiri transakcije tjedno, mora osigurati da program trgovanja radi najmanje 40 tjedana godišnje. Međutim, to zahtijeva iskustvo i odnose voditelja programa. Ako netko vizualizira složene preduvjete i procese, kao što su već predstavljeni u odjeljku 3, neće imati poteškoća zamisliti da se pred trgovca i trgovinsku banku postavljaju visoki zahtjevi. Ovim zadacima uopće može svladati samo nekoliko ljudi ili institucija.

Ispravno je, međutim, da privatni investitor prije nego što započne ozbiljne pregovore mora pružiti nesumnjiv dokaz o kapitalu za kapital koji je spreman uložiti. Kao što je već objašnjeno, ovo je manje pitanje zaštite voditelja programa kao posrednika, već općenito osnovni zahtjev, kako bi se mogli voditi razgovori s trgovinskom bankom i kapital prilagoditi za trgovanje.

Zbog razumnog strateškog pristupa privatnog ulagača, stoga je poželjno koordinirati organizirani postupak s voditeljem programa (agent, trgovac, povjerenik, ovlašteni predstavnik) koji u konačnici osigurava investitora što je više moguće.

& nbsp;

Za to se preporučuju sljedeći koraci.

Pismo namjere (LOI)

Pismo privatnog investitora upravitelju programa u kojem se navode sve važne mjere i sporazumi: Ti koraci i mjere uključuju:

Iznos ulaganja

Broj transakcija tjedno

Broj obrta u godini

Ukupni povrat po trgovini uz sudjelovanje voditelja programa i minimalni povrat za investitora

Zaključivanje odgovarajućeg ugovora o trgovini ili suradnji s voditeljem programa s odgovarajućim sadržajem

Utvrđivanje prihvaćenih bankarskih instrumenata i banaka emisija (obrazac)

Odobravanje trgovinskog programa od strane trgovačke banke

Zajamčena bezuvjetna otplata iznosa ulaganja plus standardne kamate u banci nakon jedne godine od strane trgovinske banke ili druge glavne banke (obrazac)

Utvrđivanje dokaza o kapitalu kao i doprinos iznosa ulaganja u trgovinsku banku uz utvrđivanje računa (obrazac)

Zajednički sastanak s voditeljem programa i Trgovačkom bankom radi dovršavanja različitih formalnih aktivnosti osiguranja

Otvaranje zajedničkog računa s voditeljem programa u drugoj poznatoj i pouzdanoj banci uz određivanje tijela potpisnika u svrhu korištenja i daljnjeg pokretanja

Jasna definicija rasporeda s početkom programa, kao i računovodstvo i distribucija rezultata

Paralelno i istodobno s pismom o namjeri, različiti ugovori i pojedinačni aneksi moraju se formulirati i definirati tako da nakon sastavljanja pisma o namjeri više ne može biti rasprava.

& nbsp;

& nbsp;